DOMAĆINSTVO „CICOVIĆ“
Nalazi se u Papratištu na 10 km od Požege. Domaćinstvo poseduje 6 ležajeva i izuzetno lepo dekorisano dvorište namenjeno uživanju turista u seoskom ambijentu.
Kontakt: 069/2859921
Opština Požega
Nalazi se u Papratištu na 10 km od Požege. Domaćinstvo poseduje 6 ležajeva i izuzetno lepo dekorisano dvorište namenjeno uživanju turista u seoskom ambijentu.
Kontakt: 069/2859921
Opština Požega
Nalazi se u selu Godovik na 7km od Požege. U blizini domaćinstva je manastir Sv. Georgija iz 14. veka i Godovička reka. Domaćinstvo poseduje
6 ležajeva i sopstveni ribnjak gde se gostima može pripremiti domaća riblja čorba i sveža pastrmka.
Kontakt telefon: 065/9201177
e-mail: novakovakacaraa@gmail.com
Opština Požega
Nalazi se u selu Ježevica. Prirodan ambijent, mnoštvo starih vajata namenjenih turistima i pivnica. Broj ležaja: 5.
Kontakt telefon: 069/5111240
Božidar Todorović
Opština Požega
ROŠKA BANJA LEKOVITA SVOJSTVA BANJE – LEKOVITA VODA
Roška banja ima termalni izvor. Izvorište lekovite vode Banje ima samo jedno vrelo.
Termalna voda u Banji ima temperaturu oko 26°C, sadrži magnezijum i kalcijum, kao i malu količinu rastvorenog lekovitog gasa vodonik sulfida. Zbog minimalne mineralizacije ova voda može da se pije u velikim količinama bez ikakvih štetnih posledica ili poremećaja elektroliitske ravnoteže u organizmu, a pri tome deluje kao prirodni diuretik i uvoseptik.
Lekovita voda izbija iz prirodnog izdana Izdašnost izvora je 20 litara u sekundi. Izvorište se nalazi u sredini uređenog kupališta. Njena voda je sprovedena i u česmu iz koje posetioci toče vodu i nose kućama. U bazene , voda prirodno ističe snažnim mlazom, stalno puneći dva bazena, tzv muški i ženski. Tokom sezone kupanja, voda se u bazenu prirodnim putem na svaka dva sata menja, takođe je moguće otvoriti klapne na bazenima potpuno ih isprazniti a zatim ponovo napuniti.
LEKOVITA SVOJSTVA VODE
Pijenjem banjska voda se može koristiti, kao dopunsko terapijsko sredstvo, u lečenju:makrourolitijaza,pesak u bubregu i mokraćnim putevima, i
hronične infekcije bubrega i mokraćnih puteva.
Kupanjem u terapijske svrhe kao dopunsko sredstvu lečenju koristi se kod sledećih oboljenja:
Zapaljenski reumatizam ( reumatoidni artritis /u smirenoj fazi bolesti/, Beheterevijeva bolest),Degenerativni reumatizam (artroze, spondiloze, spondilatroze),Ekstraartikularni reumatizam (fibroziti, miozati, pantikulati, tendiniti),
Posledice trauma i stanja posle preloma kostiju i hirurških intervencija na koštano-zglobnom sistemu.
Kontraindikacije za upotrebu ove vode su za sledeća oboljenja:
srčana dekompenzacija,teški oblici angine pektoris,
maligna hipertenzija,akutna tuberkoloza pluća i drugih organa,
hronične bolesti u stadijumu pogoršanja i komplikacija,polne bolesti,
obilna i česta krvarenja, ma kog porekla,akutni tromboflenbitis donjih ekstremiteta,trofičke promene usled oštećenja perifernih arterija,
infektivna i parazitska oboljenja,graviditet.Specifikacija lekovite vode
TEMPERATURA: Kreće se od 26-27°C.
HEMIJSKI SASTAV: Termalna voda u Roškoj Banji su kategorisane kao kalcijum, magnezijum, hidrokarbonatnih oligomineralnh slabo sulfidnih hipotermi.
KISELOST I ALKALNOST: ph od 7,1 ova voda daje neutralnu reakciju.
GASNI SASTAV: Voda sadrži malu količinu vodonik sulfida.
Jedinstveni zagrljaj prirode, prožimanje vode i kopna koje ih okružuje, kratak je opis tri prelepa jezera: Uvačkog, Zlatarskog i Radoinjskog. Nastala su delimičnim potapanjem doline moćne planinske reke Uvac i izgradnjom tri brane.
Zlatarsko jezero je treće po veličini u Srbiji posle Đerdapskog i jezera Perućac na Drini. Nalazi se između planina Zlatar i Murtenica, 10 – 15 km od Nove Varoši, na 54,2 km od ušća u Lim. Jezero ima površinu od 7,25 km², a dugačko je od 15 km do 23 km i najveće je u uvačkom sistemu. Nastalo je 60-ih godina izgradnjom hidroelektrane koja je pregradila reku Uvac kod Kokinog Broda. Brana elektrane je najveća zemljana brana izgrađena u Evropi, visoka 83m i duga 1264m a nivo jezera zbog nje varira i do 45m.
Nalazi se na putu Beograd – Crnogorsko primorje i predstavlja popularnu destinaciju za putnike koji žele da zastanu i odmore se od napornog puta. Obala Zlatarskog jezera je uređena postavljanjem pontonske plaže sa bazenom za decu, kao i terenom za odbojku na pesku.
Sa kule Vizitorskog centra posetioci mogu da uživaju u pogledu na jezero i beloglave supove. Objekat površine 300 kvadratnih metara nalazi se u neposrednoj blizini magistralnog puta od Beograda prema crnogorskom primorju i predstavlja “kapiju” u Rezervat. Centar je projektovan kao kula sa tri nivoa, terasom i ugostiteljskim prostorom. Na trećem spratu nalazi se vidikovac, a kula visoka skoro 13 metara sagrađena je u duhu zlatarskog kraja i od prirodnih materijala (kamena, drveta, štampanog betona).
Jezero je najvećim delom plovno što pruža mogućnosti za vožnju čamcima i potpuno uživanje u svim prirodim lepotama koje nudi. Česti gosti su biciklisti, planinari, lovci i ribolovci.
Preuzeto sa sajta „Turistička organizacija Zlatar“
Manastir Klisura u Dobračama, nalazi se na levoj obali reke Moravice, pored puta Arilje-Ivanjica. Ranije je bio poznat kao manastir Dobrača. Ime “klisura“ potiče od geografskog lokaliteta-klisura reke Moravica.
U sastavu manastirskog kompleksa najznačajniji objekat je crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila. Crkva je podignuta u 13.v. po uzoru na tadašnju episkopsku crkvu u Arilju.
Crkva pripada stilu «Raške škole» sa nešto jače naglašenom kupolom i konstruktivnim rešenjima. Obnovljena je 1798.g. Manastir Klisura ima istorijsku, arhitektonsku i umetničko-spomeničku vrednost i svedoči o karakterističnom umetničkom stvaralaštvu i kulturnim prilikama u jugozapadnom delu Srbije. Unutrašnjost hrama prekrivaju freske i ikone, koje su oslikali poznati ikonopisci Simeon Lazović i Dimitrije Posniković. U njemu se čuvaju umetnički vredne ruske ikone, a majstori duboresci ostvarili su veliki domet u izradi portala.
Manastir Klisura ima gotovo sve bogoslužne knjige uglavnom ruskih izdanja, iz 19. i sa početka 20. veka. Imao je i dosta starih rukopisnih knjiga. Najveći broj starina, bogoslužnih predmeta i knjiga koje je manastir imao uništili su Austrijanci 1915. i 1916. u brojnim poterama za pop Veljkom Tankosićem, dugogodišnjim parohom ovog manastira, koji je zbog rodoljublja i organizovanja otpora protiv okupatora, obešen od strane Austrijanaca 1916. u Užicu.
Manastir se nalazi pod zaštitom države. Zaštićen je Rešenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograd o proglašenju broj 598/3 od 28.12.1966.
Izvor: Opština Arilje
U kanjonu Velikog Rzava, u ataru sela Visoka, nalazi se topli izvor mineralne vode-Visočka banja. Voda izbija iz dubina u vidu mehurića, na više mesta pored samog korita, a delom i u samom vodotoku. Sami izvori su na nepristupačnom mestu. Prilazi se jedino uz reku i niz reku. Tek 1997.godine izgrađena je staza, iznad samog vodotoka koja vodi do banje. Opština Arilje trenutno radi na izgradnji puta koji će otvoriti ovaj lokalitet i omogućiti njegov obilazak i korišćenje u svrhu turizma.
Voda ističe iz podzemnog kolektora (jezera) po principu spojenih sudova, i pod sopstvenim pritiskom pronalazi otvore u stenama gde je najmanji otpor, a to je najniža tačka u kanjonu Rzava. Ističući iz kolektora, prethodno zagrejana u dubljim slojevima i izbijajući na površinu, meša se sa rečnom vodom i hladi se. Ovakav tip kanjonskih izvora je „muzej prirodnih termalnih rariteta“, jedini ove vrste u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. Posebno su retke „viseće terme“, izvori u stenama, iznad korita reke. Izvorišta su na 600 m nadmorske visine. Pored samog korita a i u samom vodotoku voda izbija iz dubina na više mesta u vidu mahurića. Temperatura vode je oko 27°C a pripada kategoriji kalijum-magnezijum-hidrokarbonatnim, oligomineralnim, hipotermalnim vodama. Banja je od davnina poznata po tome da leči bolesti kao što su reuma, srčane tegobe, nervna oboljenja i značajno poboljšava vid. Smestajni kapaciteti u privatnom sektoru su oko 30 ležajeva, a banja ima dva kupatila otvorenog tipa.
Organizovanje i korišćenje banjske vode za lečenje počinje 1936. godine, ali ni danas banja nije dovoljno turistički iskorišćena.
Izvor: Opština Arilje
Na kilometar od centra grada nalazi se „Muzej Železnice“ u Požegi. Odmah je pored nove železničke stanice. Požeški muzej počeo je sa radom 12. aprila 1990. a glavni „krivac“ za ovaj orginalni poduhat pripada dugogodišnjem radniku Železnica Srbije Stojanu Stamatoviću, koji je svoj radni vek proveo na železnici, radeći kao skretničar, manevrista, kondukter, otpravnik vozova, šef stare i nove železničke stanice u Požegi.
Postavku samog muzeja na otvorenom čine i četiri stanična koloseka ukupne dužine 645 metara, signalno-sigurnosna sredstva i uređaji, okretnica i kolska vaga, kao i specijalna železnička vozila: snežna radilica, dresina pumpalica i tri nožne dresine, kao i snežno grotlo za lokomotive, kolica sa mehanizmom i sajlom za hladno povlačenje lokomotiva, mehanizam za savijanje šina i dva vodonapojnika. Na četiri koloseka smešteno je 10 parnih, 18 putničkih i teretnih vagona i četiri železnička bicikla. Najznačajniji eksponat je lokomotiva Rama iz 1873. godine. Proizvedena je u nemačkoj firmi Kraus, a smatra se da je ona dovukla prvi voz u Sarajevo. Trenutno je jedina lokomotiva u voznom stanju. Pored nje, tu su: prva jugoslovenska i prva lokomotiva proizvedena na Balkanu 1882. godine. Zove se Milan, sagrađena je u Majdanpeku, a ime je dobila po tadašnjem kralju Srbije, Milanu Obrenoviću; Lokomotiva Kostolac iz 1916. godine američke proizvodnje, a rađena je za potrebe francuskih vojnih železnica na Solunskom frontu; Salon kola Franca Jozefa I, Austrougarskog prestolonaslednika iz 1887. godine; i Putnička kola IV razreda iz 1887. godine.
Crkva Sv. Tri Jerarha se nalazi nedaleko od centra grada, uz reku Skrapež. Arhitekta je Ljubiša Folić iz Beograda, a zidana je od aprila 2002. kada su počeli zemljani radovi, a temelji osvećeni 11. avgusta 2002. Temelje su osveštali vladika Atanasije Jevtić i vladika Grigorije Durić. Crkva dominira svojom veličinom i lepotom. Dužina Crkve je 42m, širina 22m, a visina 28m. Površina poda 568m2 + galerija oko 200 m2.
Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Požegi je podignuta 1833. godine. Glavni arhiktekta je ruski emigrant Vasilije Akurosov. lzgrađena je od armiranog betona. Životpis je radio Đorđe Zografski sa sinovima Jovanom i Milovanom iz Velesa. lkone je slikao akademski slikar Nikola lvkovic iz Novog Sada. Stanovi za svestenike su sagrađeni 1950. godine, zvonik i kancelarije 1960. godine, a trpezarija za narod jedna od prvih i najvećih u eparhiji Žičkoj 1966. godine. Crkva se nalazi u samom centru grada, živopisna je, uređena i sa lepim crkvenim dvorištem.
Crkva Svetog Jovana Krstitelja nalazi se na 7. kilometru od Požege. Sagrađena je 1705. godine i jedna je od najstarijih, ali i najmanjih u Srbiji. Crkva je posvećena Rođenju Svetog Jovana Krstitelja i sigurno je najveća znamenitost u Gorobilju. Nakon seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine, novodoseljeno stanovništvo na ovom prostoru zateklo je pust kraj, bez crkve. Da bi crkva bila što neupadljivija nije bila izdignuta od zemlje, a vrata su bila vrlo niska. Prema predanju neimenovani spahija postavio je Srbima uslov da “crkva ne bude veća od obora”. Tako je crkva i podignuta u šumi, da ne bi bila Turcima upadljiva. Ipak, dva puta je bila paljena od strane istih. Ikone su slikane u nekoliko faza. Ornamentalne motive srećemo jedino u unutrašnjosti crkve. Prekrivena je šindrom i ukrašena obojenim trakastim šarama. Konstrukciju hrama čine hrastova brvna debljine 12 cm, koja su na krajevima spojena u ćert. Dužina crkve je 9,9 metara, a širina 4,5 metara. Ikonostas su slikali zograf iz Negrišora (Dragačevo) Janko Mihailović Moler i njegov sin Sreten Protić- Molerović 1833. godine. Crkva je temeljno obnovljena, prepokrivena šindrom, a pored nje izgrađena je nova drvena zvonara.
Manastir Svetog Đorđa u selu Godovik, na 8 km od Požege, podignut je pored izvorišnog kraškog vrela Godovičke reke. Prema predanju izgrađen je kada i crkva svetog Ahilija u Arilju u 14. veku i bio je metoh prvobit nog Ariljskog manastira. Rušen je i obnavljan više puta, a poslednji put se obnavlja 1985. godine na zalaganje Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Od 1997. godine je u funkciji, ali kao crkva.
Crkva Rođenja Presvete Bogorodice sagrađena je 1374. godine. Nalazi se na 6-om kilometru od Požege u selu Prilipac i zadužbina je kneza Lazara. Selo i crkva vezani su za priču o sukobu velikaša Nikole Altomanovića, poznatog u istoriji kao nasilnik i Lazara Hrebeljanovića. Na brdu gde je crkva podignuta njih dvojica su se sastali 1372. godine sa naoružanom pratnjom radi pregovora o teritorijama. Tom prilikom na prevaru Nikolini ljudi su pokušali da ubiju Lazara. Zahvaljujući zlatnom krstu koji je nosio na grudima rana nije bila smrtonosna. Godinu dana kasnije na istom tom brdu gde je ruka majke Božije pomerila krst pod smrtonosni udarac, zida njoj posvećen hram.
Likovna kolonija Prilipac, već po tradiciji slikarska kolonija se održava svake godine na Malu Gospojinu (21. septembar) u crkvi Rođenja presvete Bogorodice, u selu Prilipac, nedaleko od Požege. Otvaranje manifestacije prati bogat kulturno-umetnički program u dvorištu crkve. Živopisna i očuvana priroda ovog sela velika je inspiracija za mnoge umetnike i vajare iz Srbije, koji posećuju ovu manifestaciju i stvatraju lepa umetnička dela. Ova manifestacija traje 7 dana. Umetnici se smeste u konaku crkve i narednih 7 dana slikaju okolne seoske pejzaže i portrete, a nakon završetka manifestacije, svoja dela poklanjaju crkvi koja poseduje.
Izvor: Turistička organizacija Požega
Još 1900. godine napravljena je prva električna centrala podignuta po Teslinim principima polifaznih struja u Evropi, a druga u svetu, odmah posle iste takve na reci Nijagari u Americi.
Smeštena ispod užičkog Starog grada, a osmislio je Đorđe Stanojević, vodeći stručnjak među tadašnjim srpskim fizičarima, profesor Velike škole u Beogradu, da bi pomogao osnivačima prve užičke tkačnice kojoj je nedostajao jeftin i siguran energetski izvor. O tome koliki je značaj tada pridavan užičkoj centrali, govori to što je kamen temeljac za nju postavio lično kralj Srbije Aleksandar Obrenović.
Njena gradnja bila je teška i skupa, a mašine su nabavljene u firmi Simens Halske u Beču. Kada je centrala na Ilindan 1900. završena bio je to praznik za žitelje male varoši i početak jednog novog doba, koje će biti obeleženo sveopštom primenom električne energije.
Punih sedam decenija elektrana na Đetinji proizvodila je struju i njenim blagodetima darovala Užičane. Kada je pravljena železnička pruga Beograd-Bar zatrpan je njen jaz i tada je prestalo njeno korišćenje. Nove tehnologije potisnule su u drugi plan vrednu staricu sa Đetinje.
Ipak, za proslavu stogodišnjice od njene izgradnje stara centrala je potpuno obnovljena i na Ilindan 2000. godine opet osposobljena za rad. Stare Simensove mašine ponovo proizvode struju, a proizvodnja u ovoj elektrani dovoljna je da radi celokupna javna rasveta u Užicu. Istovremeno, ovde je sada Muzej tehnike, koji će, kako očekuju Užičani, biti prava atrakcija za mnoge posetioce…